Svjetlucaju jagodične kosti 
Još nije krenulo trenje obraza 
I autoportreti kidišu na koturne 
Sa kistom među kandžama 
Dovršavajući se

Milion je trzaja u meni abortiralo
svaki zijev za riječju.

 Šta je to što

je ljepota prirode u ljudima,

a da nije svemir u duši

i ljubav koja mržnju suši?

Više nisu bitne ni ivice

Davno je postalo rastopivo sve što me uzbuđuje

Gdje su granice koje se ne smiju preći?