Ne ljuti se. Tvoji klikeri su oči za moje invalidne lutke.
Nek presahnu rupe u koje ih goniš
glasom dječaka koji je zbunjen.
Svjetlucaju jagodične kosti
Još nije krenulo trenje obraza
I autoportreti kidišu na koturne
Sa kistom među kandžama
Dovršavajući se
Milion je trzaja u meni abortiralo
svaki zijev za riječju.
Šta je to što
je ljepota prirode u ljudima,
a da nije svemir u duši
i ljubav koja mržnju suši?
Više nisu bitne ni ivice
Davno je postalo rastopivo sve što me uzbuđuje
Gdje su granice koje se ne smiju preći?