Lepotica i zver

in Poezija
17. 03. 29
posted by: Tea
Hits: 1932

Kuda god da krene večnu tamu stvara

Odlazi polako, a za njim lebde lađe

Kažu da se menja kada sunce zađe

On ne zna da igra, ali zna da vara

 

Sa savešću svojom mnoge bitke bije

I zatvara oči samo kada drema

Iza svetle maske, mračne misli krije

Za njegovim stopama sto gromova seva

 

Prepoznaše njega prema vranoj kosi

Znala je za kletvu vatrenoga lica

Ali ipak priđe lako, kao ptica

Sav teret njegov sa sobom da nosi

 

Nema ostre kandze a kroz kozu rije

Nema jake zube a grize duboko 

Gleda je u oci, strogo, kao soko

Da pokaze ljubav nikad znao nije

 

Tiho preko reke odlazi iz grada 

U njegovom srcu radost ne postoji

Čak i kad je sit on krvoločno lovi

U snu mu se javi, ona će da strada

 

Samo njega nema, sve ostalo tu je 

Suzu nije pustila, za to snage treba

Stigla je u šumu, pogleda put neba

"Molim te ne idi" planinom odjekuje

 

Sanjao je noćas, celu noc se trz'o 

Da joj kosu gladi, u oči je gleda

Ljubi nežne ruke, hladne poput leda

I ču njene reči "Vrati mi se brzo"

 

Krenuo je nazad, mirisao zrak

Opet će da greje njene ruke bele

A osmeh mu ugasi šum kroz mrkli mrak

Brzo kao svetlost, dočepa se strele

 

U dubini šume nastao je muk

Nešto pred njim drhti k'o košuta plaha

U očima smelim, nestalo je straha

Pogleda u ruke-držao je luk!

 

Kao tuge eho, melodija tukla 

Njenog vriska zvuk, kad je bolno rani

Trag od krvi ona za sobom je vukla 

Ruke prema njemu pružala u tami

 

Gleda u nju tiho, a slika se briše 

Suza kaplje dole, nemo i bez stida

Prema nežnom licu, belom poput zida

Licu koje teši, voli i ne diše

 

Strašnoj boli njegovoj nije bilo kraja

Čvrsto stisnu telo, telo koje vene

Pogleda joj oČi, mrtve i bez sjaja

Poljubi je zadnji put....