Svrha teksta koji slijedi nije u tome da nekoga uvrijedi ili povrijedi. Naprotiv, on predstavlja autorov subjektivni prikaz objektivnog stanja na vokalno-instrumentalnim odsjecima visokoškolskih institucija iz oblasti muzičkog obrazovanja. Ukoliko se, nakon čitanja, ipak nađete uvrijeđeni ili povrijeđeni, imajte na umu da na to nemate pravo, budući da ni na jednom mjestu u tekstu niste imenovani, već ste se u njemu sami prepoznali, iz čega proizilazi da ste sa navedenim opisom saglasni, odnosno da verbalizovani prikaz karakteristika odgovara slici koju imate o sebi.

Sistematsko ignorisanje, zanemarivanje i marginalizovanje muzičkog obrazovanja i kulture, u svim segmentima i na svim nivoima, jedna je od neospornih i neumitnih karakteristika okruženja u kome živimo.

Reality show ideologija i (ne)kultura, otjelovljena u bezbrojnim "real life" i "talent show" programima koji, tokom proteklih desetak godina, neumitno, sve više i više, okupiraju najgledanije termine regionalnih TV stanica, svakodnevno ostvaruje nebrojene (negativne) efekte i uticaje na sve slojeve i uzraste stanovništva koji su joj izloženi, sa trajnim, često nesagledivim i veoma teško ispravljivim i popravljivim posljedicama po različite aspekte života, a, time, između ostalog, i po muzičku kulturu i obrazovanje.

Upisali ste dete u muzičku školu, sa željom (detetovom ili vašom) da nauči da svira neki instrument. Očekivali ste da će u muzičkoj školi dete pohađati nastavu instrumenta, ali ste, verovatno po prvi put, čuli i neki čudan izraz: solfeđo. Torpeđo? Ne, s o l f e đ o.

Ne bih mogla izbrojati koliko sam puta u zadnjih sedam dana zagrizla jezik. Prećutala. Zapravo, ideja za ovaj članak je nastala kada sam shvatila da sam prekrižila tri teme u glavi za redom, jer „nisu za mene“. Postoji neko kompetentniji, neko ko ima bolji uvid u to. Postoji neko koga taj problem više pogađa. Postoji neko. I postoji to.

Zašto nam feminizam zvuči kao pogrdna reč?

"Ona je femi-", trzaj usana i izvijanje obrve. Nije potrebno završiti rečenicu, grč sagovornika je već dao odgovor. Odluče li izneti negodovanje, kroz šalu će proturiti: "Šta, ne brije se ispod pazuha", "Hehehe, znam ja šta njoj nedostaje", „Sve nazad u kuhinju", "Ma ne zna ona šta hoće, kakva ženska prava", "Sve imate i sve vam je malo". Taboo teme se najbolje završavaju humorom. 

U trenutku pisanja postoji samo ono što pišem. Zalijepljeno za moje glasnice, postoji i ono što sam osjetio, a nisam mogao kazati, ono što ima okus promašene misli, ideje ili riječi. (Premda ne znam da li to uopšte ima okus i da li je pravedno opisati ga na ovaj način i ovim redom). Riječ je to koju ću umoriti kako bih je zamijenio drugom. I tako do u beskonačnost krcatu gomilom nepreglednih zidova.