Šta je to što

je ljepota prirode u ljudima,

a da nije svemir u duši

i ljubav koja mržnju suši?

Šta je to što

što se topi od miline,

što te uvijek ljupko gane,

a da nije malo lane?

Šta je to što

je najljepši ukras na svijetu,

a da nije kao Moskva grad

ili neki umjetnički rad?

Šta je to što

ne da suzi pravo da teče,

kad tuga ima svoje veče

dok bol kao rana peče,

a što postoji i kad si srećan?

I što dokazuje kao amajlija

koliko koraka ima život

od sjaja do očaja.

Šta je to što

druge izdvaja od drugih

kao ogrlica, drago kamenje

ili neko drugo znamenje?

Šta je to što

uz oči pažnju mami

na osmjehu nježnog lica?

To je od jedne Dragane, smijavica.