Brkovi

in Kolumne
17. 04. 26
posted by: Branislav Kulašinac
Hits: 759

Ovo je priča o Gigi Moravcu, arhetipu brke i nusproduktu radničkog samoupravlјanja. Giga Moravac je, naravno, tek genusni pojam za Vašeg i mog komšiju, tetka sa majčine strane ili učitelјa u plavom mantilu, sa „penkalom“ u džepu na grudima. Brko bi obično vozio bijelog „fiću“ i radio bi u „Energoinvestu“, „Incelu“  ili u osnovnoj školi, koja bi, uzgred budi rečeno, nosila naziv nekog narodnog heroja.

Danas još jedino hipsteri, daleko im lijepi Mekdonalds, nose brkove. Nјihove brčiće, naravno, nikada nije oprlјila ni kap briona. Ili, ne daj Bože, travarice „stomaklije“ iz plјosnate staklene flaše. Nema taj brk, jednostavno, potrebnu specifičnu težinu – jedan je štucovan, a drugi trimovan. Sapienti sat.

Inače, za one koji se do sada nisu bavili ovom tematikom, biti „brko“ je karakterna osobina. Naravno, kao i u svemu ostalom, i kod brka postoji kategorizacija. Jer nije isto biti „dobroćudni brkica“ i „brkati đed“, zar ne? „Naš“ brko je, pretpostavlјate, kategorija za sebe. Brko „sui generis“!

Giga Moravac je svoje brkove, podšišane „po vojnički“, zadužio još prenatalno. Zajedno sa čirom na želudcu i minusom na računu. Grčevito se drži za pluskvamperfekat i tvrdoglavo odbija da prihvati ono što se u savremenoj kulturi govora naziva „novom relanošću“. Model zastario i prevaziđen. Surovo sklonjen u stranu da napravi mjesto za novi tip „brend menadžera“ i „japija“. Nјihov gen je prožet glađu za profitom i oni nemaju vremena za sindikalne odmore u Grčkoj i čir na želucu.

Giga Moravac je bio patriota prije nego što je to postalo popularno. Naravno, Gigu Moravca nećete vidjeti na bilbordu. Taj brk Vam se neće smijati u brk iznad jednog od onih lako pamtlјivih slogana koji se pozivaju na pravdu, slobodu, prosperitet ili na šta se već popularno poziva ovih dana.

Naš brko ne ispunjava visoke standarde za plasman na inostrano tržište. Prosto, njegov brk nije usklađen sa direktivama Evropske unije po pitanju sigurnosti i sertifikovanog kvaliteta. Otuda ne čudi to što je Giga Moravac do danas ostao prilična nepoznanica za zahtjevno zapadno tržište. Nјegova ambalaža nije prijemčlјiva razmaženom oku (u svemu) prosječnog zapadnjaka. Nјegov kroj je zastario i prije nego što je skrojen.    

Moravac je poluproizvod. Da se razumijemo, to je, možda, i njegov najveći kvalitet. Nјegova priroda se podruštvila taman toliko da od njega napravi brižlјivog oca i vjernog muža, a ostala dovolјno sirova da bi bila imuna na sujetu i ambiciju.

On je starozavjetni brko. Ne vjeruje u pokajanje i svaki dan nalazi novu potvrdu ispravnosti svog ubjeđenja. Da stvar bude gora, vjeruje u oprost. Ta mazohistična dlaka u njegovom brku zatreperi svaki put kad mu iskustvo kaže da će, još koliko je sutra, da proklinje svoju glupavu glavurdu, koja je dopustila da ponovo bude namagarčena. Naravno, ovo „proklinjanje“, po pravilu, biva garnirano salvom najmaštovitijih psovki, koje baštini iz svog rodnog kraja.

Ne prati fudbal još od prvih sankcija Ujedinjenih nacija. Iako, realno posmatrano, današnje jurcanje za loptom po našim pašnjacima još jedino njemu ne može biti od velike štete – čir je odavno dobio, a jetru su mu pojeli oni koji su u njegov život navratili prije fudbalera. Kad se gdjegod zapodjene kakva priča o Zvezdi i Partizanu, njegov brk bi se isprva povukao u sebe i odbrojavao od jedan do deset i nazad, a onda, ako bi pametnjakovići bili naročito istrajni u dokazivanju teze kako oni drugi kupuju titule i otimaju tuđu djecu, brk bi mu se naprasno razgoropadio i nakostriješio kao kakav zaseban entitet, da bi prosto i sam sebe iznenadio.

Ne služi (se) računarima. Čak, kad mu mlađi pripravnik napravi kakvu tabelu i vrijednosti sabere na računaru, ovaj to prepiše na papir, podvuče i provjeri – dva, pet, sedam trin'est; tri pišem, jedan pamtim... I svaki put se smrkne, a neka sjena mu pređe preko lica, kad shvati da i računar zna da sabere „jedinice“ sa „jedinicama“, a „desetice“ sa „deseticama“.

Izabrali su ga za predsjednika kućnog savjeta u odsustvu, jer (zaboga) svi samo u njega imaju povjerenje. On bi se isprva koprcao, goropadio, psovao i odbijao da prizna rezultate demokratskih izbora, a onda bi, prije nego je toga i postao svjestan, počeo po oglasnoj tabli da kači spiskove dužnika za vodu, čišćenje i tekuće održavanje ulaza 12c.

Bio je u Bugarskoj, Čehoslovačkoj (i dalјe je tako zove) i tri puta u Libiji. Jednom su ga vratili sa hrvatske granice, jer je odbio da pokaže pasoš. Slušaj balavče – odbrusio je tad golobradom djelatniku pogranične policijske postaje – ako mi još jednom zatražiš putovnicu za ulazak u moju zamlјu, poslaću te tamo gdje ti putovnica sigurno neće zatrebati! Par dana nakon toga, jedan pramen lijevog brka mu je osijedio.

Ne ide na more. Pogađate, još od sankcija Ujedinjenih nacija. Pored „problema sa granicom“, u toj avanturi ga sputavaju i njegovi brkovi. Istini za volјu, jednim brkovima je teško zadržati dostojanstvo okačenim na bijeloj tjelesini u kupaćim gaćama. Muškarac sa brkovima na ležalјci – branio bi se odlučno – nije ništa drugo nego brkati morž nasukan na hridi. Pod snagom tog argumenta, nagovarači bi se povukli. 

Subotom ujutru skuva kafu za svoju Emiliju i posluži je u krevetu. Usput, kafa mu dva puta pokipi, jednom je presoli (upravo tako), a pođe mu za rukom i da ufleka kućni ogrtač. Jednom je pokušao i da tepa. Poslije toga, tri sedmice se brijao „na slijepo“, jer nije sebe mogao pogledati u lice.

Moravac ima tri odijela. Ono sa svadbe, ono za svadbe i ono za posao. Nјegovo je pravilo da muškarac koji drži do sebe, ne treba ni manje, ni više od toga. Manje od tri znači ili da si ostao neoženjen, ili da si izgubio prijatelјe, ili da si izgubio posao. Više od tri znači da tražiš hlјeba preko pogače. Ili još gore, da si modni dizajner.

Naš brko je magnet za žene. I probleme. Ovo je možda i tautologija, jer su žene u njegovom životu neraskidivo povezane sa problemima. Moravac je, onomad, bio alfa-mužijak, ali su ga hiperinflacija, prelaz sa centralnoplanske na tržišnu privredu, demokratizacija i jačanje civilnog društva, uz svesrdnu pomoć razmaženih klinaca, koji su po majčinoj liniji naslijedili afinitet prema problemima, svrgnuli sa tog prestola. Od svega, kao kitnjasti rogovi na prestarjelom jelenu, ostali su mu brkovi.

Giga Moravac je prevaren u privatizaciji, izvaran u demokratiji, izgublјen u tranziciji. Nјegov kalup je odavno razbijen. Giga je relikt prošlosti. Osnovna mjerna jedinica za prgavu dobroćudnost. On je Samson, čija snaga se krije u brkovima. Nјegov brk je trn u oku beskičmenjaka, hermafrodita, Kurčubića. Ne znaju kako da mu priđu. Sa svake strane je bodlјikav. Taj brk svima sve odbrusi u brk. Ne da se oblikovati. Odbija da se, na komandu, složi sa argumentom kolektiviteta...

Ovo nije omaž jednom brku. Ovo je gore od epitafa. Jer u matrici bezbrkih, najvrijedniji je pokušaj.